Najveći čovjek uvijek ostaje dijete
Goethe
Jesenski kišni petak, 27. listopada 2017. godine, u Domu NOVINŠČAK ugrijala su sjećanja naših korisnika na djetinjstvo i igre koje su se igrale kad su bili djeca.
Na kotlekovanje, količekovanje, sličuhanje, činkanje, pockanje i slične igre podsjetila nas je Marija Vuk, umirovljena profesorica geografije iz Preloga, koja je predstavila svoju knjigu „Lončeki – dječje igre između dva svjetska rata“. Kako kaže u predgovoru knjige, u doba naših baka i prabaka nije bilo igračaka, automobila, televizije, djeca su se igrala na prašnjavom putu ili su bosa čuvala stoku na pašnjacima. Kod igranja se koristilo ono što se našlo u okolišu: kamenčići, drveni štapovi, glineni lončići i izmišljalo brojne igre i brojalice. U knjizi su navedene one igre, koje je ispričala i zapisala Đurđica Kolonić, majka autorice, rođena 1925. godine u Donjem Hrašćanu.
Kroz priču o igrama zapisanima u knjizi i predstavljanje poezije autorice posvećene njezinoj mladosti, naši korisnici su se prisjetili svojeg djetinjstva i mladosti. Premda su za većinu to bila teška vremena, najčešće proživljena u siromaštvu i bijedi, ipak su se ga prisjetili kao jednog od najljepših razdoblja svojeg života. Uz sama sjećanja otvorile su se još mnoge teme, od uloge baki i djedova u životu unuka do značaja očuvanja kajkavskog narječja, stoga je ugodno druženje završilo sa željom da nas autorica još koji put posjeti.