Godina koja odbrojava još nekoliko sati za sve nas bila je neizmjerno teška. Premda smo se trudili u svakom danu pronaći barem neku dobru sitnicu kojoj se možemo veseliti, često su se dani činili predugi i neizdrživi. A onda život pronađe način da nas opet iznova podsjeti kako moramo biti zahvalni i cijeniti ono što imamo, jer nekome drugome taj isti život, sve ono što je gradio, stvarao i čemu se veselio, srušilo se u trenu. Nema srca koje nije zadrhtalo i grla koje se nije stegnulo na izvještavanje o strašnom potresu, stoga smo odmah drugo jutro krenuli sa skupljanjem novčanih priloga kojima smo kupili pakete sa higijenskih potrepštinama, a uz njih smo dodali i flaširanu vodu. Dan kasnije poslali smo i jednom domu za starije i nemoćne osobe pelene za odrasle, kako bi im olakšali situaciju na taj način, a uslugu prijevoza izvršio nam je kombi Pekare Panis koji se je zaputio u potresom pogođena područja pun svježeg kruha i peciva.

Ono što nas je posebno sve potreslo, bila je priča jedne gospođe koja ima 92 godine i u potresu joj je uništena kuća, te smo ju primili na besplatan privremeni smještaj. Nadamo se da ćemo joj u ovim stresnim trenucima znati pružiti dovoljno dobru podršku i odagnati tugu s njezina lica.