Nedavno nas je u dnevnom boravku Doma dočekala jedna prekrasna poruka bez potpisa, na kojoj je pisalo tek „Upućeno svima koji brinu za nas!“, ali obilježena jednostavnom ljudskom toplinom i životnom mudrošću. Prenosimo ju u cijelosti:

Moja osobna poruka Božića

Sretan vam Božić svima, svima koji se brinete za nas na bilo koji način. Hvala vam od srca što ste za nas tu. Svi ste vi krasni ljudi sa svojim brigama. Uz to živite i vašu svakodnevnicu, ali vas jako jako molim sjetite se da smo i mi isto nekad tako živjeli, samo se polako nekima briše, a nekima još ne do kraja. Puno je nas bilo sa velikim odgovornostima, da smo nekad i sami propustili živjeti malo i za sebe. Hvala vam što ste nam nastojali uljepšati ove blagdanske dane. Puno je naših želja ostalo samo mala želja. Hvala što nas vodite, vi ste odgovorni. Želja mi je da se sjetite nekad kasnije da od djece postaju odrasli ljudi, a od odraslih ono što smo mi sada tu. Ali u nama žive isti osjećaji kao i nekad. Naše duše proživljavaju iste muke, a razum napušta nekad i vrijedne ljude, samo što ne mogu izraziti ono najvažnije, ljudske vrijednosti i osjećaje. Ovo razmišljanje i žalost pišem u badnjoj noći kad svi otvaraju darove ili u Engleskoj gledaju u čarape. Čini mi se da je Isusova čarapa isto ostala prazna, jer smo zaboravili na njega. A od nas starih su čarape već ionako pune rupa, pa naše želje ispadaju kroz njih. Nadam se da će netko ovo pročitati iako sam samo korisnica ovog doma. Želim vam svima sve najbolje.